[Prethodno poglavlje]   [Sljedeće poglavlje]   [Sadržaj]


4.6. Metoda verižnog razlomka

Neka je α0 realan broj. Njegov verižni razlomak se definira na sljedeći način. Za i = 0, 1, 2, ... , neka je ai = ⌊αi⌋, te αi = ai + 1/αi+1. Ako je an = αn za neki n, onda se postupak završava. Može se pokazati da će se to dogoditi ako i samo ako je α0 racionalan. Pišemo:

a0+1/a1+...

ili jednostavnije α0 = [a0, a1, a2, ...].
Razlomak

p_n/q_n

zovemo i-ta konvergenta od α0. Vrijedi:

pn = an pn -1 + pn -2,   p0 = a0,   p1 = a0a1 + 1;
qn = an qn -1 + qn -2,   q0 = 1,   q1 = a1.

U slučaju kada je α0 = √n, gdje je n prirodan broj koji nije potpun kvadrat, poznato je da je njegov raznoj u verižni razlomak periodičan. Preciznije

n^(1/2)

i vrijedi ai = ar -i za i = 1, ... , r - 1. Npr. √7 = [2, 1, 1, 1, 4].

U tom slučaju, razvoj u verižni razlomak može se dobiti primjenom sljedećeg algoritma:

a0 = ⌊√n⌋,   s0 = 0,   t0 = 1,
si+1 = ai ti - si,   ti+1 = (n - si+12)/ti,   ai = ⌊(a0 + si)/ti⌋   za i ≥ 0.

Uz ove oznake, vrijedi:

pi2 - n qi2 = (-1)i+1 ti+1                 (4.4)

za i ≥ 0, te također si < √n, ti < 2√n.

Metodu faktorizacije pomoću verižnih razlomaka uveli su Lehmer i Powers, a usavršili Brillhart i Morrison.

Uvedimo oznaku ti* = (-1)i ti. Pretpostavimo da smo pronašli produkt   t*k1+1 t*k2+1 · · · t*km+1   koji je potpun kvadrat, recimo jednak z2. Tada iz (4.4) slijedi

p2k1 p2k2 · · · p2kmz2 (mod n).                 (4.5)

Naravno, u (4.5) možemo svaki pki zamijeniti s (pki mod n) ili s njegovim najmanjim ostatkom po apsolutnoj vrijednosti.
Promotrimo brojeve (pk1 · · · pkm - z, n) i (pk1 · · · pkm + z, n). To su sigurno faktori od n. Ukoliko je barem jedan od njih različit od n, naš je zadatak dovršen.


Primjer 4.6: Neka je n = 9073. Računamo:
i   0 1 2 3 4 5
si   0 95 49 90 92 82
ti   1 48 139 7 87 27
ai   95 3 1 26 2 6
pi   95 286 381 1119 2619 16833

Očito je t1* · t5* = 362. Stoga je

p02 p42 = (95 · 2619)2 ≡ 38342 ≡ 362 (mod 9073).

Računamo: (3834 + 36, 9073) = (3870, 9073) = 43. I zaista, 9073 = 43 · 211.


Jasno je da metodu verižnog razlomka možemo shvatiti kao specijalni slučaj metode faktorske baze. Ovdje u bazu B uzimamo broj -1, te sve proste brojeve koji se pojave u faktorizaciji ti-ova. U ovom slučaju je bi2 mod n = pi2 mod n = t*i +1 < 2√n.


Brillhart i Morrison su 1970. godine metodom verižnog razlomka faktorizirali Fermatov broj

227 + 1 = 59 649 589 127 497 217 . 5 704 689 200 685 129 054 721.

U stvari, oni su koristili jednu modifikaciju originalne metode. Naime, umjesto razvoja od √n, oni su koristili razvoj od √(λn) za prikladno odabrani prirodni broj λ. U konkretnom slučaju za n = 227 + 1, uzeli su λ = 257.


[Prethodno poglavlje]   [Sljedeće poglavlje]   [Sadržaj]
Web stranica kolegija Kriptografija Andrej Dujella - osobna stranica

closePristupaÄŤnostrefresh

Ako želite spremiti trajne postavke, kliknite Spremi, ako ne - vaše će se postavke poništiti kad zatvorite preglednik.